Peronealni tendinitis je upala tetiva koje se nalaze na vanjskoj strani potkoljenice i gležnja. Iako nije među najčešćim povredama gležnja, često se javlja kod sportaša, posebno kod trkača i plesača. Ova povreda može izazvati bol, oticanje i nestabilnost zgloba.
Anatomski prikaz peronealnih tetiva gležnja s označenim mjestom upale i iritacije
Tetive su snažna vlaknasta tkiva koja povezuju mišiće s kostima i omogućuju pokretanje zglobova. Kada se tetiva upali ili nadraži zbog preopterećenja ili povrede, nastaje stanje poznato kao tendinitis.
Anatomija peronealnih mišića
Peronealni mišići nalaze se na vanjskoj strani potkoljenice. Postoje dvije glavne vrste:
- Peroneus longus – počinje u gornjem dijelu fibule.
- Peroneus brevis – počinje u srednjem dijelu fibule.
Ove strukture prolaze iza vanjskog gležnja (lateralni maleolus) i nastavljaju prema stopalu. Njihova glavna funkcija je stabilizacija gležnja i omogućavanje pokreta stopala.
Ponekad se može pojaviti i dodatni mišić nazvan peroneus quartus, što predstavlja anatomsku varijaciju koja može povećati rizik od povrede tetiva.
Faktori koji povećavaju rizik od peronealnog tendinitisa
Postoje određene anatomske i biomehaničke karakteristike koje mogu povećati vjerovatnoću razvoja ovog problema. Među njima su:
- Promjene u obliku retromaleolarnog žlijeba
- Niži položaj mišića peroneus brevis
- Povećana kost na petnoj kosti (peronealni tuberkul)
- Visoki svod stopala
- Nepravilan položaj stopala ili gležnja
Sportovi koji uključuju nagle promjene smjera i opterećenje gležnja također povećavaju rizik od povrede.
Infografika simptomi i liječenje peronealnog tendinitisa s prikazom boli u gležnju i terapijskih metoda
Najčešći uzroci peronealnog tendinitisa
Najčešći uzrok ove povrede je ponavljajući pokret koji uzrokuje mikrotraume tetiva. Dugotrajno treniranje ili naglo povećanje fizičke aktivnosti često dovodi do iritacije tetive.
Najvažniji uzroci uključuju:
- Nošenje neadekvatne obuće
- Prekomjerno treniranje
- Nedostatak zagrijavanja prije treninga
- Ranije povrede gležnja (uganuća ili prijelomi)
- Direktan udarac u gležanj
Simptomi peronealnog tendinitisa
Simptomi mogu varirati u zavisnosti od težine povrede i trajanja upale. U akutnim slučajevima simptomi traju kraće od dvije sedmice, dok hronični slučajevi mogu trajati mjesecima.
Bol u gležnju
Najčešći simptom je bol na vanjskoj strani gležnja, posebno iza vanjskog maleolusa. Bol se obično pogoršava tokom kretanja ili sportskih aktivnosti, a smanjuje se u mirovanju.
Ostali simptomi
- Oticanje na vanjskoj strani gležnja
- Toplina na dodir
- Osjećaj nestabilnosti zgloba
- Bol pri dodiru tetive
- Zadebljanje tetive
Dijagnoza peronealnog tendinitisa
Dijagnosticiranje ovog stanja može biti izazovno jer se simptomi često zamjenjuju s uganućem gležnja. Liječnik će prvo uzeti detaljnu anamnezu i provesti fizički pregled.
Tokom pregleda provjeravaju se:
- Bol prilikom pokreta stopala
- Osjetljivost tetive na dodir
- Stabilnost gležnja
- Morfologija stopala
Za potvrdu dijagnoze često se koriste slikovne metode:
- Magnetna rezonanca (MRI)
- Ultrazvuk
- CT snimanje
- Rendgen (radi isključenja prijeloma)
Liječenje peronealnog tendinitisa
U većini slučajeva liječenje je konzervativno i usmjereno na smanjenje upale i regeneraciju tetive.
Konzervativni tretman
- Odmor i smanjenje fizičke aktivnosti
- Primjena hladnih obloga
- Podizanje noge radi smanjenja otoka
- Upotreba protuupalnih lijekova
- Imobilizacija gležnja ortozom ili gipsom
- Fizioterapija i rehabilitacija
Fizioterapija obično uključuje vježbe istezanja, jačanja mišića i poboljšanja ravnoteže.
Hirurško liječenje
Operacija je rijetko potrebna i obično se preporučuje samo kod teških ili hroničnih slučajeva koji ne reagiraju na konzervativnu terapiju.
Tokom operacije mogu se popraviti oštećene tetive ili ispraviti anatomske nepravilnosti koje uzrokuju problem.
Prognoza i oporavak
Prognoza peronealnog tendinitisa je uglavnom dobra kada se stanje dijagnosticira na vrijeme i pravilno liječi. Akutni slučajevi obično se oporave brže, dok hronični mogu zahtijevati dužu rehabilitaciju.
Redovna fizioterapija i postepeni povratak sportskim aktivnostima ključni su za potpuni oporavak i prevenciju ponovne povrede.
Kada se obratiti liječniku
Ako bol u gležnju traje duže od nekoliko dana ili se pogoršava tokom kretanja, potrebno je potražiti stručnu pomoć. Rana dijagnoza omogućava brži oporavak i smanjuje rizik od hroničnih problema s tetivama.
Posebno je važno reagirati ako se pojave oticanje, nestabilnost gležnja ili poteškoće pri hodanju.
