Parosmija je poremećaj osjeta mirisa kod kojeg dolazi do promjene u percepciji poznatih mirisa. Mirisi koje smo ranije smatrali ugodnim mogu postati odbojni, neugodni ili čak izazvati mučninu.
Ovo stanje je postalo posebno poznato tokom pandemije COVID-19, ali važno je naglasiti da parosmija ima mnogo različitih uzroka i može se pojaviti i nezavisno od virusnih infekcija.
U nastavku saznajte kako nastaje parosmija, šta se dešava u mozgu, koji su uzroci i kako utiče na svakodnevni život.
Šta je parosmija?
Parosmija je vrsta olfaktornog poremećaja kod kojeg dolazi do iskrivljene percepcije mirisa. Osoba osjeća poznate mirise, ali ih doživljava na potpuno drugačiji način.
Na primjer, miris jutarnje kafe može postati neugodan ili podsjećati na pokvarenu hranu, dim ili hemikalije. Čak i prijatni mirisi poput cvijeća mogu djelovati odbojno.
Ovaj poremećaj često se javlja zajedno s promjenama u osjetu okusa, jer su miris i okus usko povezani.
Vrste poremećaja mirisa
Parosmija spada među najčešće poremećaje mirisa, zajedno sa:
- Hiposmija – smanjena sposobnost osjećanja mirisa
- Anosmija – potpuni gubitak mirisa
- Fantosmija – osjećaj mirisa koji zapravo ne postoji
U mnogim slučajevima, ove promjene se mogu preklapati ili se javljaju u različitim fazama istog problema.
Šta se dešava u mozgu kod parosmije?
Da bismo razumjeli parosmiju, potrebno je znati kako funkcioniše čulo mirisa.
Mirisi se registruju putem olfaktornih neurona koji se nalaze u gornjem dijelu nosa. Ovi neuroni prepoznaju molekule iz okoline i šalju signale mozgu, gdje se mirisi prepoznaju i povezuju sa sjećanjima i emocijama.
Kod osoba s parosmijom dolazi do poremećaja u ovom procesu. Najčešće se smatra da dolazi do djelimičnog oštećenja olfaktornih neurona, što uzrokuje nepotpuno ili pogrešno prepoznavanje mirisa.
Neka istraživanja ukazuju da problem ne mora biti samo u nosu, već i u mozgu. Naime, mozak može pogrešno interpretirati signale koje prima, što dovodi do izobličenih mirisa.
Zanimljivo je da olfaktorna terapija (trening mirisa) može pomoći u ponovnom uspostavljanju pravilnih neuronskih veza, što daje nadu za oporavak.
Najčešći simptomi parosmije
Glavni simptom parosmije je promjena percepcije mirisa. Međutim, simptomi mogu uključivati:
- Neugodni mirisi umjesto prijatnih
- Osjećaj da hrana ima pokvaren miris
- Mučnina izazvana mirisima
- Promjene u okusu hrane
- Gubitak apetita
U težim slučajevima, svakodnevni mirisi poput parfema, hrane ili sredstava za čišćenje mogu postati nepodnošljivi.
Uzroci parosmije
Postoji više od 100 potencijalnih uzroka parosmije. Najčešći uključuju:
- Pušenje
- Polipi u nosu
- Hormonalne promjene
- Povrede glave
- Izloženost hemikalijama
- Lijekovi
- Infekcije gornjih disajnih puteva (sinusitis)
- Neurološke bolesti (Parkinsonova, Alzheimerova)
Respiratorne infekcije često uzrokuju privremeni poremećaj mirisa koji se može razviti u parosmiju tokom oporavka.
Parosmija i COVID-19
Pandemija COVID-19 značajno je povećala broj slučajeva parosmije. Istraživanja pokazuju da skoro polovina oboljelih ima probleme s mirisom i okusom.
Kod određenog broja pacijenata, nakon povratka čula mirisa dolazi do njegove izobličenosti – što je upravo parosmija.
Za razliku od početnih pretpostavki, virus ne napada direktno neurone, već potporne ćelije koje ih okružuju. Oštećenje tih ćelija dovodi do nepravilne regeneracije i pogrešnih neuronskih veza.
Ove nepravilne veze uzrokuju pogrešnu interpretaciju mirisa, što rezultira neugodnim iskustvom.
Da li se parosmija može liječiti?
Trenutno ne postoji univerzalni lijek za parosmiju. Liječenje zavisi od uzroka:
- Prestanak pušenja
- Uklanjanje polipa
- Liječenje infekcija
- Kontrola osnovnih bolesti
Dodaci prehrani poput vitamina i minerala pomažu samo u slučaju dokazanog nedostatka.
Olfaktorni trening je jedna od najperspektivnijih metoda, gdje osoba svakodnevno trenira prepoznavanje mirisa kako bi se obnovile funkcije.
Uticaj parosmije na svakodnevni život
Parosmija može značajno uticati na kvalitet života. Osobe koje pate od ovog poremećaja često izbjegavaju društvene situacije i svakodnevne aktivnosti.
Hrana može imati neugodan miris, što dovodi do smanjenog unosa hrane i gubitka tjelesne težine. Čak i mirisi ljudi ili vlastitog tijela mogu postati odbojni.
Također, parosmija može predstavljati sigurnosni rizik, jer otežava prepoznavanje opasnih mirisa poput plina ili dima.
Zašto je važno reagovati na vrijeme?
Čulo mirisa igra ključnu ulogu u našem zdravlju i sigurnosti. Ako primijetite promjene u percepciji mirisa, važno je da ne ignorišete simptome.
Rana dijagnoza može pomoći u otkrivanju uzroka i spriječiti pogoršanje stanja.
Ukoliko sumnjate na parosmiju, obratite se stručnjaku i započnite odgovarajuće pretrage.
