Anksioznost simptomi – fizički znakovi tjeskobe, panični napad i kada potražiti pomoć

Anksioznost je prirodna reakcija organizma na stres, opasnost ili neizvjesnost. Svi se ponekad osjećamo zabrinuto, napeto ili uplašeno prije važnog razgovora, pregleda, poslovnog sastanka, ispita, putovanja ili zdravstvenog nalaza. Takva prolazna anksioznost nije bolest. Ona može biti korisna jer nas čini opreznijima, usmjerenijima i spremnijima na djelovanje.

Međutim, kada strah i briga postanu pretjerani, učestali, teško kontrolisani i počnu ometati san, posao, školu, odnose, koncentraciju, zdravlje i svakodnevne obaveze, tada govorimo o mogućem anksioznom poremećaju. Anksioznost se ne javlja samo “u glavi”. Ona često izaziva vrlo stvarne fizičke simptome: lupanje srca, stezanje u grudima, kratak dah, vrtoglavicu, drhtanje, znojenje, mučninu, bol u stomaku, napetost mišića i osjećaj kao da će se nešto loše dogoditi.

U ovom stručnom vodiču objašnjavamo koji su najčešći simptomi anksioznosti, kako razlikovati normalnu brigu od anksioznog poremećaja, zašto se javljaju fizički simptomi, šta je panični napad, kada treba isključiti tjelesne bolesti i kada je vrijeme da se potraži stručna pomoć.

Sadržaj

Šta je anksioznost?

Anksioznost je stanje pojačane zabrinutosti, napetosti, straha ili iščekivanja opasnosti. Može se javiti kao odgovor na stvarnu situaciju, ali i bez jasnog razloga. Kod anksioznosti mozak i tijelo djeluju kao da postoji prijetnja, čak i kada objektivna opasnost nije prisutna.

U takvom stanju aktivira se simpatički nervni sistem, poznat kao sistem “bori se ili bježi”. Tijelo oslobađa hormone stresa, ubrzava rad srca, disanje postaje pliće, mišići se zatežu, pažnja se usmjerava na moguće opasnosti, a probava se može usporiti ili ubrzati. Zbog toga anksioznost može izazvati brojne fizičke simptome koji osobu dodatno uplaše.

Da li je anksioznost isto što i strah?

Strah je reakcija na konkretnu, neposrednu prijetnju. Na primjer, ako automobil naglo krene prema vama, osjećaj straha je normalan i zaštitni. Anksioznost je više usmjerena na mogućnost da se nešto loše dogodi u budućnosti. Često uključuje razmišljanja poput: “Šta ako se onesvijestim?”, “Šta ako imam srčani udar?”, “Šta ako se osramotim?”, “Šta ako izgubim kontrolu?” ili “Šta ako se nešto strašno desi?”

Kod anksioznih poremećaja ta briga može biti toliko jaka da osoba počne izbjegavati situacije, stalno provjeravati simptome, tražiti uvjeravanja, odgađati obaveze ili živjeti u stalnoj napetosti.

Najčešći simptomi anksioznosti

Simptomi anksioznosti mogu biti psihički, fizički, emocionalni i ponašajni. Kod nekih osoba dominira pretjerana briga, kod drugih panični napadi, a kod trećih fizički simptomi poput lupanja srca, pritiska u grudima ili problema s probavom.

Psihički simptomi anksioznosti

pretjerana briga koju je teško kontrolisati,
stalno očekivanje najgoreg ishoda,
osjećaj unutrašnje napetosti,
nemir i nemogućnost opuštanja,
strah da će se nešto loše dogoditi,
pretjerano analiziranje situacija,
teško donošenje odluka,
osjećaj gubitka kontrole,
strah od bolesti, smrti ili ludila,
teškoće s koncentracijom,
osjećaj da je um “prazan”,
razdražljivost i nestrpljenje.

Fizički simptomi anksioznosti

ubrzan rad srca ili preskakanje srca,
stezanje u grudima,
kratak dah ili osjećaj nedostatka zraka,
plitko disanje,
vrtoglavica ili osjećaj nestabilnosti,
drhtanje ruku ili tijela,
znojenje,
suha usta,
mučnina,
grčevi u stomaku,
proljev ili učestala stolica,
napetost mišića, posebno vrata, ramena i leđa,
glavobolja,
trnjenje u rukama, nogama ili oko usana,
umor i iscrpljenost,
nesanica ili često buđenje.

Emocionalni simptomi

osjećaj straha bez jasnog razloga,
osjećaj preplavljenosti,
napetost i razdražljivost,
osjećaj krivice zbog “pretjerane brige”,
plačljivost,
osjećaj da se ne možete smiriti,
pojačana osjetljivost na kritiku,
strah od odbacivanja ili neuspjeha.

Ponašajni simptomi

izbjegavanje situacija koje izazivaju nelagodu,
stalno traženje uvjeravanja od drugih,
učestalo provjeravanje simptoma na internetu,
odgađanje obaveza,
povlačenje iz društva,
izbjegavanje vožnje, gužve, javnog nastupa ili putovanja,
pretjerano planiranje i kontrolisanje,
nemogućnost odmora bez osjećaja krivice ili napetosti.

Fizički simptomi anksioznosti – zašto su tako stvarni?

Jedan od najvećih problema kod anksioznosti jeste to što fizički simptomi mogu biti vrlo intenzivni i uvjerljivi. Osoba može osjećati lupanje srca, bol u grudima, gušenje, vrtoglavicu ili trnjenje i pomisliti da ima ozbiljnu tjelesnu bolest. To dodatno pojačava strah, a strah zatim dodatno pojačava simptome.

Ovaj krug izgleda ovako:

pojavi se tjelesni simptom, na primjer lupanje srca,
osoba ga protumači kao opasnost, na primjer “imam srčani udar”,
strah poraste,
adrenalin dodatno ubrza srce i disanje,
simptomi postanu jači,
osoba se još više uplaši.

Važno je znati da anksioznost zaista može izazvati tjelesne simptome. To ne znači da osoba “umišlja”. Simptomi su stvarni, ali njihov uzrok može biti aktivacija nervnog sistema, a ne nužno opasna bolest.

Anksioznost i srce

Anksioznost često izaziva ubrzan rad srca, preskakanje srca, osjećaj lupanja u grudima ili vratu i pritisak u grudima. Kod paničnog napada osoba može imati osjećaj da će doživjeti srčani udar.

Ipak, bol u grudima nikada ne treba automatski pripisati anksioznosti, posebno ako je bol jak, traje, širi se u ruku, vilicu, leđa ili je praćen znojenjem, mučninom, gušenjem ili nesvjesticom. U takvim situacijama potrebno je hitno isključiti srčani uzrok.

Anksioznost i disanje

Osobe s anksioznošću često imaju osjećaj da ne mogu udahnuti dovoljno duboko, da se guše ili da im nedostaje zrak. Disanje postaje plitko i ubrzano, što može dovesti do hiperventilacije.

Hiperventilacija može izazvati:

vrtoglavicu,
trnjenje oko usana,
trnjenje prstiju,
osjećaj nestvarnosti,
stezanje u grudima,
strah od gubitka svijesti.

Učenje sporijeg i mirnijeg disanja može pomoći, ali ako postoji stvarno otežano disanje, plavljenje usana, bol u grudima ili bolest srca i pluća, potrebno je javiti se liječniku.

Anksioznost i stomak

Probavni sistem je vrlo osjetljiv na stres. Zbog toga anksioznost može izazvati mučninu, bol u stomaku, nadutost, grčeve, proljev, zatvor ili osjećaj “čvora” u želucu. Neki ljudi prije stresnih situacija odmah moraju u toalet.

Kod osoba koje već imaju sindrom iritabilnog crijeva, gastritis ili refluks, anksioznost može pogoršati simptome. Ipak, krv u stolici, nagli gubitak težine, dugotrajan proljev, povraćanje krvi ili jaka bol zahtijevaju medicinsku obradu.

Anksioznost i napetost mišića

Hronična napetost je čest znak anksioznosti. Osoba može nesvjesno držati ramena podignuta, stezati vilicu, zatezati vrat, leđa ili stomak. To može dovesti do glavobolje, bola u vratu, bola u ramenima, škripanja zubima i osjećaja ukočenosti.

Zbog toga se kod anksioznosti često preporučuju tehnike opuštanja, fizička aktivnost, istezanje, psihoterapija i rad na smanjenju stalne unutrašnje napetosti.

Panični napad – najintenzivniji oblik anksioznosti

Panični napad je iznenadan talas intenzivnog straha ili nelagode koji obično dostiže vrhunac u nekoliko minuta. Može se javiti u stresnoj situaciji, ali i potpuno neočekivano, dok osoba sjedi, hoda, vozi, odmara ili spava.

Simptomi paničnog napada

ubrzan rad srca,
lupanje ili preskakanje srca,
znojenje,
drhtanje,
kratak dah,
osjećaj gušenja,
bol ili nelagoda u grudima,
mučnina ili nelagoda u stomaku,
vrtoglavica,
trnjenje,
valovi vrućine ili hladnoće,
osjećaj nestvarnosti,
strah od smrti,
strah od gubitka kontrole ili ludila.

Panični napad je izuzetno neugodan, ali sam po sebi najčešće nije životno opasan. Problem nastaje kada osoba počne stalno strahovati od novog napada i izbjegavati mjesta ili situacije u kojima se napad ranije dogodio. Tada se može razviti panični poremećaj ili agorafobija.

Vrste anksioznih poremećaja

Generalizirani anksiozni poremećaj

Kod generaliziranog anksioznog poremećaja osoba ima dugotrajnu, pretjeranu i teško kontrolisanu brigu o različitim životnim temama: zdravlju, porodici, poslu, novcu, sigurnosti, budućnosti ili svakodnevnim obavezama. Briga je često veća nego što situacija realno zahtijeva.

Česti simptomi su nemir, umor, teškoće s koncentracijom, razdražljivost, napetost mišića i problemi sa spavanjem.

Panični poremećaj

Panični poremećaj uključuje ponavljane panične napade i stalni strah od novog napada. Osoba može početi izbjegavati vožnju, trgovine, gužve, putovanja, javni prevoz ili ostajanje sama.

Socijalna anksioznost

Socijalna anksioznost je izražen strah od procjene, kritike, poniženja ili sramoćenja u društvenim situacijama. Osoba se može bojati javnog nastupa, razgovora s nepoznatim ljudima, jela pred drugima, sastanaka ili situacija u kojima je u centru pažnje.

Specifične fobije

Fobije su intenzivni strahovi od određenih objekata ili situacija, kao što su visina, letenje, krv, igle, zatvoreni prostori, životinje ili vožnja. Osoba zna da je strah pretjeran, ali ga teško kontroliše.

Agorafobija

Agorafobija uključuje strah od situacija iz kojih bi bilo teško pobjeći ili dobiti pomoć ako se pojave panični simptomi. To može uključivati gužve, javni prevoz, velike prostore, zatvorene prostore ili udaljavanje od kuće.

Kada je anksioznost normalna, a kada postaje problem?

Povremena anksioznost je normalna. Problem nastaje kada je strah pretjeran u odnosu na situaciju, traje dugo, teško se kontroliše i ometa svakodnevni život.

Anksioznost može ukazivati na poremećaj ako:

traje sedmicama ili mjesecima,
javlja se gotovo svaki dan,
ometa san, posao, školu ili odnose,
izaziva izbjegavanje važnih situacija,
osoba stalno brine i ne može se opustiti,
javljaju se panični napadi,
fizički simptomi se često ponavljaju bez jasnog tjelesnog uzroka,
osoba traži stalna uvjeravanja da je sve u redu,
kvalitet života se smanjuje.

Šta može izazvati ili pogoršati anksioznost?

Anksioznost obično nema jedan uzrok. Najčešće nastaje kombinacijom bioloških, psiholoških i životnih faktora.

Mogući faktori rizika

porodična sklonost anksioznosti ili depresiji,
dugotrajan stres,
traumatska iskustva,
gubitak bliske osobe,
problemi u porodici ili vezi,
finansijski pritisak,
hronična bolest,
problemi sa štitnom žlijezdom,
pretjeran unos kofeina,
alkohol i psihoaktivne supstance,
nedostatak sna,
perfekcionizam i stalna potreba za kontrolom.

Tjelesne bolesti koje mogu ličiti na anksioznost

Prije nego što se svi simptomi pripišu anksioznosti, posebno ako su novi, jaki ili neuobičajeni, važno je isključiti tjelesne uzroke. Neka stanja mogu izazvati simptome slične anksioznosti.

poremećaji štitne žlijezde,
aritmije i druge srčane tegobe,
anemija,
nizak šećer u krvi,
astma ili plućne bolesti,
nedostatak vitamina B12 ili željeza,
neželjeni efekti lijekova,
previše kofeina ili energetskih pića,
upotreba alkohola, nikotina ili stimulansa.

Zbog toga je korisno uraditi osnovni liječnički pregled kada se simptomi javljaju prvi put ili se značajno promijene.

Kada se hitno javiti liječniku?

Iako anksioznost može izazvati vrlo neugodne simptome, postoje situacije kada se ne smije čekati.

Hitno potražite medicinsku pomoć ako imate:

jak bol u grudima,
otežano disanje koje se pogoršava,
nesvjesticu,
slabost jedne strane tijela,
smetnje govora ili vida,
jak i iznenadan bol u glavi,
ubrzan ili nepravilan rad srca koji ne prolazi,
misli da biste mogli nauditi sebi ili drugima,
osjećaj da ne možete ostati sigurni.

Ako se pojave misli o samopovređivanju ili samoubistvu, potrebno je odmah kontaktirati hitnu službu, najbližu zdravstvenu ustanovu ili osobu od povjerenja koja može ostati uz vas dok ne dobijete stručnu pomoć.

Kada potražiti stručnu pomoć zbog anksioznosti?

Stručnu pomoć je dobro potražiti kada anksioznost traje, ponavlja se ili počinje upravljati vašim životom. Nije potrebno čekati da stanje postane neizdrživo.

Obratite se liječniku, psihologu, psihijatru ili psihoterapeutu ako:

briga traje većinu dana,
anksioznost ometa posao, školu ili porodicu,
izbjegavate situacije zbog straha,
imate panične napade,
ne možete spavati zbog briga,
stalno mislite da imate ozbiljnu bolest uprkos urednim pregledima,
koristite alkohol ili tablete da biste se smirili,
osjećate da gubite kontrolu,
uz anksioznost imate simptome depresije.

Kako se dijagnosticira anksioznost?

Dijagnoza se ne postavlja samo na osnovu jednog simptoma. Stručnjak procjenjuje trajanje, intenzitet, okidače, fizičke simptome, ponašanje, utjecaj na svakodnevni život i moguće tjelesne uzroke.

Pregled može uključivati:

razgovor o simptomima,
procjenu trajanja tegoba,
procjenu paničnih napada,
pregled lijekova i supstanci koje osoba koristi,
osnovni tjelesni pregled,
laboratorijske nalaze ako postoji sumnja na tjelesni uzrok,
upitnike za anksioznost i depresiju,
procjenu rizika od samopovređivanja.

Liječenje anksioznosti

Anksioznost se može uspješno liječiti. Najbolji pristup zavisi od vrste anksioznosti, težine simptoma, trajanja, životnih okolnosti i prisustva drugih stanja poput depresije, nesanice ili hronične bolesti.

1. Psihoterapija

Psihoterapija je jedan od osnovnih načina liječenja anksioznosti. Posebno se često koristi kognitivno-bihevioralna terapija. Ona pomaže osobi da prepozna obrasce katastrofičnog razmišljanja, izbjegavanja i tjelesnog straha, te da razvije realnije i korisnije načine reagovanja.

Psihoterapija može pomoći kod:

pretjerane brige,
paničnih napada,
socijalne anksioznosti,
fobija,
zdravstvene anksioznosti,
izbjegavajućeg ponašanja,
problema sa samopouzdanjem.

2. Lijekovi

Kod umjerene i teže anksioznosti liječnik može preporučiti lijekove. Najčešće se koriste antidepresivi iz grupa SSRI ili SNRI, koji mogu smanjiti anksioznost kroz nekoliko sedmica redovne upotrebe. Ponekad se kratkotrajno koriste i lijekovi za brzo smirenje, ali oni nisu dugoročno rješenje zbog rizika od navikavanja.

Lijekove ne treba uzimati na svoju ruku niti naglo prekidati bez dogovora s liječnikom.

3. Tehnike disanja i opuštanja

Tehnike disanja mogu pomoći kod akutne napetosti i paničnih simptoma. Cilj nije “natjerati” anksioznost da odmah nestane, nego poslati tijelu signal da nije u neposrednoj opasnosti.

Jedna jednostavna vježba:

udah kroz nos 4 sekunde,
kratka pauza 1 do 2 sekunde,
spor izdah 6 sekundi,
ponoviti 3 do 5 minuta.

4. Fizička aktivnost

Redovna fizička aktivnost može smanjiti napetost, poboljšati san, regulisati stres i pomoći u smanjenju anksioznih simptoma. Ne mora biti intenzivna. Brza šetnja, lagano trčanje, plivanje, bicikl, joga ili vježbe snage mogu biti korisni ako se rade redovno.

5. San i rutina

Nesanica i anksioznost često idu zajedno. Nedostatak sna pojačava osjetljivost nervnog sistema i smanjuje sposobnost nošenja sa stresom.

Korisne mjere uključuju:

odlazak na spavanje i buđenje u slično vrijeme,
smanjenje ekrana prije spavanja,
izbjegavanje kofeina kasno popodne,
laganu večernju rutinu,
ne provjeravati simptome na internetu pred spavanje,
ne koristiti alkohol kao sredstvo za uspavljivanje.

Šta možete uraditi kada anksioznost naglo poraste?

Kada anksioznost naglo poraste, cilj je prekinuti spiralu straha i vratiti pažnju u sadašnji trenutak.

Praktični koraci

Podsjetite se: “Ovo je anksioznost, neugodno je, ali će proći.”
Usporite disanje i produžite izdah.
Spustite ramena i opustite vilicu.
Imenujte 5 stvari koje vidite, 4 koje čujete, 3 koje osjećate dodirom, 2 mirisa i 1 okus.
Ne borite se panično protiv simptoma, nego ih posmatrajte kao prolaznu reakciju tijela.
Izbjegnite provjeravanje pulsa svake minute jer to često pojačava strah.
Ako ste sami i uplašeni, nazovite osobu od povjerenja.

Šta pogoršava anksioznost?

previše kofeina,
energetska pića,
nedostatak sna,
alkohol,
nikotin,
stalno provjeravanje simptoma na internetu,
izbjegavanje svega što izaziva nelagodu,
nedostatak fizičke aktivnosti,
dugotrajna izolacija,
perfekcionizam i stalna potreba za kontrolom.

Najčešće greške kod anksioznosti

vjerovati da anksioznost mora potpuno nestati da biste živjeli normalno,
stalno izbjegavati situacije koje izazivaju strah,
provjeravati simptome na internetu satima,
uzimati lijekove za smirenje bez nadzora liječnika,
kritikovati sebe zbog simptoma,
skrivati problem dok ne postane teži,
misliti da je traženje pomoći znak slabosti,
očekivati brzi oporavak bez promjene navika i podrške.

Anksioznost i depresija

Anksioznost i depresija se često mogu javiti zajedno. Dugotrajna anksioznost može iscrpiti osobu, poremetiti san, smanjiti samopouzdanje i dovesti do osjećaja beznadežnosti. S druge strane, depresija može pojačati brigu, strah i tjelesnu napetost.

Na depresiju mogu ukazivati:

dugotrajna tuga,
gubitak interesa,
povlačenje iz društva,
osjećaj bezvrijednosti,
promjene apetita,
nesanica ili pretjerano spavanje,
misli da život nema smisla.

Ako se uz anksioznost javljaju ovakvi simptomi, posebno misli o samopovređivanju, potrebno je hitno potražiti stručnu pomoć.

Najčešća pitanja o simptomima anksioznosti

Koji su prvi simptomi anksioznosti?

Prvi simptomi često su nemir, pretjerana briga, napetost, problemi sa spavanjem, lupanje srca, pritisak u grudima, vrtoglavica, teškoće s koncentracijom i osjećaj da se nešto loše može dogoditi.

Može li anksioznost izazvati fizičke simptome?

Da. Anksioznost može izazvati vrlo stvarne fizičke simptome kao što su ubrzan rad srca, kratak dah, znojenje, drhtanje, mučnina, proljev, glavobolja, napetost mišića i trnjenje.

Kako znati da li je panični napad ili srčani problem?

Panični napad može ličiti na srčani problem. Ako se bol u grudima javlja prvi put, ako je jak, širi se u ruku, vilicu ili leđa, ili je praćen gušenjem, znojenjem i slabošću, potrebno je hitno isključiti srčani uzrok.

Da li anksioznost može trajati cijeli dan?

Može. Kod nekih osoba anksioznost traje satima ili cijeli dan u obliku stalne napetosti, brige, umora, razdražljivosti i tjelesnih simptoma.

Može li se anksioznost izliječiti?

Anksioznost se može uspješno liječiti i držati pod kontrolom. Mnogim osobama pomažu psihoterapija, promjene navika, tehnike disanja, fizička aktivnost i po potrebi lijekovi.

Da li se anksioznost pogoršava ako se ne liječi?

Može. Neliječena anksioznost može dovesti do izbjegavanja, izolacije, problema sa spavanjem, depresije, smanjenog kvaliteta života i većeg oslanjanja na alkohol ili tablete za smirenje.

Kada treba otići psihologu ili psihijatru?

Kada anksioznost traje, ponavlja se, ometa svakodnevni život, izaziva panične napade, nesanicu, izbjegavanje ili osjećaj da više ne možete normalno funkcionisati, vrijeme je za stručnu pomoć.

Zaključak

Anksioznost je mnogo više od obične nervoze. Ona može izazvati psihičke, fizičke, emocionalne i ponašajne simptome koji značajno narušavaju kvalitet života. Najčešći simptomi su pretjerana briga, nemir, napetost, lupanje srca, kratak dah, stezanje u grudima, vrtoglavica, mučnina, problemi sa spavanjem i izbjegavanje situacija koje izazivaju strah.

Povremena anksioznost je normalna, ali ako simptomi traju, ponavljaju se, teško se kontrolišu ili ometaju svakodnevno funkcionisanje, potrebno je potražiti pomoć. Anksiozni poremećaji su česti i liječivi. Psihoterapija, pravilna edukacija, promjene životnih navika i lijekovi kada su potrebni mogu značajno pomoći.

Najvažnije je ne čekati da anksioznost potpuno preuzme život. Pravovremeno prepoznavanje simptoma i razgovor sa stručnom osobom mogu spriječiti pogoršanje i pomoći da osoba ponovo stekne osjećaj sigurnosti, kontrole i normalnog funkcionisanja.